Izvjestava Ahmet Rekovic
ALBANIJA - dolina THETHI 26 – 27 maj 2010.god.
Dolina Thethi je jedna od najljepsih dolina u Prokletijama a zadnjih par godina turisticke agencije su je uvrstile kao jednu od top destinacija u Evropi. Inace Thethi je nacionalni park koji zahvata povrsinu od 2630 hektara. Najkraci put do doline vodi iz sela Vusanje i moze se stici za oko 5 sati pjesacenja. Medjutim zelja nam je bila da sa terenskim autom prodjemo kroz divlji, sjeverni dio Albanije i spustimo se do Skadarskog jezera a potom preko doline Boga da stignemo u dolinu Thethi. Prognoza vremena je glasila suncano vrijeme za naredna dva dana i odmah smo odlucili da krenemo iako je radni dan tako da ostali nijesu mogli ici zbog radnih obaveza.
Krecemo iz Plava rano oko 6 sati u pravcu Gusinja, kod krive vrbe skrecemo u pravcu granicnog prelaza Grncar. Nakon obavljenih formalnosti, moram istaci izuzetnu ljubaznost Albanskih carinika, nastavljamo u pravcu prevoja Predelec. Odmah po prelasku granice susrecemo se sa bunkerima, jos su u dobrom stanju i ima ih raznih dimenzija od malih do onih velikih u koje moze stati i do desetak ljudi. Pojedini bunkeri se nalaze u dvoristima kuca. Albaniju nazivaju i zemljom bunkera, naime u zemlji je za vrijeme komunistickog diktatora Enver Hodze izgradjeno nevjerovatnih 700 000 bunkera.
Sa prevoja Predelec (1355 mnv) se pruza prelijep pogled na selo Ljepusa iznad kojeg strce nazubljeni snijezni vrhovi od kojih je najvisi Maja Shkurt 2499 mnv. Sa prevoja slijedi spustanje dolinom rijeke Lumi i Cemit (Cijevna) sve do centra ove oblasti Tamara (280mnv). Put je u losem stanju, makadam, i opsti utisak je da ljudi tesko zive u ovim kamenitim predjelima, gdje neprestalno traje borba za svaki pedalj obradive zemlje. Inace ovom dionicom bi trebao proci dugo obecavajuci (posebno pred izbore) put Gusinje –Podgorica. Cesto zastajemo da slikamo i snimimo kamerom zanimljive kadrove. Penjemo se serpentinama do mjesta Rapsa (740 mnv), odavde pocinje asfalt koji je u losem stanju, a potom se spustamo u ravnicu do samog Skadarskog jezera gdje je smjesten gradic Kopljik ( 70 mnv). U Kopljiku ljetnja vrucina, guzva u saobrcaju. Ono sto smo zapazili je da od auta najvise ima onih marke Mercedes, a vozaci su posebna prica. Iako smo bili u terencu gotovo svi su nas pretekli sa malim autima dok smo vozili makadamom. Toliko o brzoj voznji. Sjeverno od Kopljika nekako odjednom iz prostrane ravnice se uzdizu planinski tornjevi ciji vrhovi su pod snijegom. Odatle pocinje planinski masiv Prokletija dug oko 75 km. Iz Kopljika put nas vodi kroz prostranu dolinu Boga (915 mnv), do koje je put asfaltiran, do prevoja Qaf Thores 1668 mnv na kojem nas docekuju veliki snijezni smetovi. Gotovo nevjerovatan prizor je bio kad smo prosli kroz tunel od snijega visine skoro 10m. Sa ove strane se pruza nezaboravan pogled na okolne vrhove. I napokon nakon 10 sati voznje i predjenih 160km stizemo u samu dolinu.
Dolina je okruzena sa svih strana visokim vrhovima, na sjeverozapadu Grupa Radohines sa najvisim vrhovima Maja Radohines 2570mnv, Maja Thate 2525, Maja Visens 2517mnv, na sjeveru sa Maja Harapit 2218mnv, Maja Alis 2471mnv, Maja Popluk 2569mnv, na istoku Maja Boshi 2416mnv, jugoistoku Maja Kakis 2358mnv, jedino je prema jugu otvorena prema oblasti Salja kojoj I sama pripada. Smjestamo se u kuci Prek Harusha (780 mnv) koja se nalazi otprilike na sredini doline. Kod domacina je bilo jos pet planinara iz Njemacke na konak. Sa skromnim znanjem albanskog i engleskog jezika saznajemo od domacina da je zadnjih godina glavni izvor prihoda za stanovnistvo izdavanje kreveta tj turizam pored naravno zemljoradnje. Medjunarodne organizacije iz Njemacke (GTZ), Svajcarske i drugih zemalja su pomogle mjestane u opremanju soba sa krevetima i ostalim namjestajem, kao i opremanju posebnih prostorija za mini restorane sa svim aparatima i izradi potpuno novih kupatila. Kuce su kamene i njihov spoljasnji izgled je ostao isti. Domacini nam kazu da zimi padaju veliki snjegovi I da su oko pola godine bukvalno odsjeceni od svijeta, posto se ovaj put od doline Boga cisti tek za prvi maj. No i pored svih nedaca oni su zadovoljni, jako su ljubazni i gostoprimni, i vode jedan miran i zdrav zivot. Preostalo vrijeme do prvog sumraka smo iskoristili za obilazak gornjeg dijela doline, do podnozja stijene Maja Harapit 2218 mnv. Desno od stijene je prevoj Qaf Pejs preko kojeg se stize do Vusanja. Svracamo do kafe bara koji je napravljen iznad rijeke i koji ima aparaturu za proizvodnju sopstvene struje. Kad smo kod struje cijela dolina se napaja iz mini hidrocentrale, ali je napon toliko slab da sijalica od 100w daje svjetlost kao jedna petrolejka lampa, no ipak rade svi kucanski aparati sem ves masine. I upravo ovakav nacin zivota, kao da je vrijeme stalo prije pola vijeka, I nevjerovatne prirodne ljepote privlace planinare I ostale ljubitelje prirode iz svih krajeva evrope.
Ovdje se lijega u postelju sa prvim mrakom a ustaje u prvu zoru. Ustajemo u sedam sati i poslije dorucka pozdravljamo se sa domacinom i krecemo u obilazak donjeg dijela doline gdje se ima sta vidjeti. Vodopad , ciji je zadnji slap visine 30m, kula stara preko 300 godina i koja je napravljena na stijeni, crkva, kanjon, stara vodenica...
Kliknite na sliku:ALBANIJA - dolina THETHI 26 – 27 maj 2010.god.
Dolina Thethi je jedna od najljepsih dolina u Prokletijama a zadnjih par godina turisticke agencije su je uvrstile kao jednu od top destinacija u Evropi. Inace Thethi je nacionalni park koji zahvata povrsinu od 2630 hektara. Najkraci put do doline vodi iz sela Vusanje i moze se stici za oko 5 sati pjesacenja. Medjutim zelja nam je bila da sa terenskim autom prodjemo kroz divlji, sjeverni dio Albanije i spustimo se do Skadarskog jezera a potom preko doline Boga da stignemo u dolinu Thethi. Prognoza vremena je glasila suncano vrijeme za naredna dva dana i odmah smo odlucili da krenemo iako je radni dan tako da ostali nijesu mogli ici zbog radnih obaveza.
Krecemo iz Plava rano oko 6 sati u pravcu Gusinja, kod krive vrbe skrecemo u pravcu granicnog prelaza Grncar. Nakon obavljenih formalnosti, moram istaci izuzetnu ljubaznost Albanskih carinika, nastavljamo u pravcu prevoja Predelec. Odmah po prelasku granice susrecemo se sa bunkerima, jos su u dobrom stanju i ima ih raznih dimenzija od malih do onih velikih u koje moze stati i do desetak ljudi. Pojedini bunkeri se nalaze u dvoristima kuca. Albaniju nazivaju i zemljom bunkera, naime u zemlji je za vrijeme komunistickog diktatora Enver Hodze izgradjeno nevjerovatnih 700 000 bunkera.
Sa prevoja Predelec (1355 mnv) se pruza prelijep pogled na selo Ljepusa iznad kojeg strce nazubljeni snijezni vrhovi od kojih je najvisi Maja Shkurt 2499 mnv. Sa prevoja slijedi spustanje dolinom rijeke Lumi i Cemit (Cijevna) sve do centra ove oblasti Tamara (280mnv). Put je u losem stanju, makadam, i opsti utisak je da ljudi tesko zive u ovim kamenitim predjelima, gdje neprestalno traje borba za svaki pedalj obradive zemlje. Inace ovom dionicom bi trebao proci dugo obecavajuci (posebno pred izbore) put Gusinje –Podgorica. Cesto zastajemo da slikamo i snimimo kamerom zanimljive kadrove. Penjemo se serpentinama do mjesta Rapsa (740 mnv), odavde pocinje asfalt koji je u losem stanju, a potom se spustamo u ravnicu do samog Skadarskog jezera gdje je smjesten gradic Kopljik ( 70 mnv). U Kopljiku ljetnja vrucina, guzva u saobrcaju. Ono sto smo zapazili je da od auta najvise ima onih marke Mercedes, a vozaci su posebna prica. Iako smo bili u terencu gotovo svi su nas pretekli sa malim autima dok smo vozili makadamom. Toliko o brzoj voznji. Sjeverno od Kopljika nekako odjednom iz prostrane ravnice se uzdizu planinski tornjevi ciji vrhovi su pod snijegom. Odatle pocinje planinski masiv Prokletija dug oko 75 km. Iz Kopljika put nas vodi kroz prostranu dolinu Boga (915 mnv), do koje je put asfaltiran, do prevoja Qaf Thores 1668 mnv na kojem nas docekuju veliki snijezni smetovi. Gotovo nevjerovatan prizor je bio kad smo prosli kroz tunel od snijega visine skoro 10m. Sa ove strane se pruza nezaboravan pogled na okolne vrhove. I napokon nakon 10 sati voznje i predjenih 160km stizemo u samu dolinu.
Dolina je okruzena sa svih strana visokim vrhovima, na sjeverozapadu Grupa Radohines sa najvisim vrhovima Maja Radohines 2570mnv, Maja Thate 2525, Maja Visens 2517mnv, na sjeveru sa Maja Harapit 2218mnv, Maja Alis 2471mnv, Maja Popluk 2569mnv, na istoku Maja Boshi 2416mnv, jugoistoku Maja Kakis 2358mnv, jedino je prema jugu otvorena prema oblasti Salja kojoj I sama pripada. Smjestamo se u kuci Prek Harusha (780 mnv) koja se nalazi otprilike na sredini doline. Kod domacina je bilo jos pet planinara iz Njemacke na konak. Sa skromnim znanjem albanskog i engleskog jezika saznajemo od domacina da je zadnjih godina glavni izvor prihoda za stanovnistvo izdavanje kreveta tj turizam pored naravno zemljoradnje. Medjunarodne organizacije iz Njemacke (GTZ), Svajcarske i drugih zemalja su pomogle mjestane u opremanju soba sa krevetima i ostalim namjestajem, kao i opremanju posebnih prostorija za mini restorane sa svim aparatima i izradi potpuno novih kupatila. Kuce su kamene i njihov spoljasnji izgled je ostao isti. Domacini nam kazu da zimi padaju veliki snjegovi I da su oko pola godine bukvalno odsjeceni od svijeta, posto se ovaj put od doline Boga cisti tek za prvi maj. No i pored svih nedaca oni su zadovoljni, jako su ljubazni i gostoprimni, i vode jedan miran i zdrav zivot. Preostalo vrijeme do prvog sumraka smo iskoristili za obilazak gornjeg dijela doline, do podnozja stijene Maja Harapit 2218 mnv. Desno od stijene je prevoj Qaf Pejs preko kojeg se stize do Vusanja. Svracamo do kafe bara koji je napravljen iznad rijeke i koji ima aparaturu za proizvodnju sopstvene struje. Kad smo kod struje cijela dolina se napaja iz mini hidrocentrale, ali je napon toliko slab da sijalica od 100w daje svjetlost kao jedna petrolejka lampa, no ipak rade svi kucanski aparati sem ves masine. I upravo ovakav nacin zivota, kao da je vrijeme stalo prije pola vijeka, I nevjerovatne prirodne ljepote privlace planinare I ostale ljubitelje prirode iz svih krajeva evrope.
Ovdje se lijega u postelju sa prvim mrakom a ustaje u prvu zoru. Ustajemo u sedam sati i poslije dorucka pozdravljamo se sa domacinom i krecemo u obilazak donjeg dijela doline gdje se ima sta vidjeti. Vodopad , ciji je zadnji slap visine 30m, kula stara preko 300 godina i koja je napravljena na stijeni, crkva, kanjon, stara vodenica...
