GREBEN 28.februar 2010.god.
Izvjestava Ahmet Rekovic
Vremenske prilike ove zime zaista nijesu bile naklonjene planinarima. Pocetak zime su obiljezile visoke temperature sa svakodnevnom jakom kisom, potom pocetkom februara velike snijezne padavine a zatim opet toplo vrijeme sa kisom koja je padala i preko granice od 2000m. Sve da se skupi nije bilo vise od 5-6 dana sa lijepim vremenom. I za taj dan prognoza nije bila najbolja, ali se prethodne noci malo razvedrilo i odmah smo odlucili da idemo.
Izbor je pao na Greben iz razloga sto je lako doci do podnozja a i jedan je od rijetkih vrhova na kojeg nijesmo bili zimi. Nas sestorica sa dva auta stizemo u selo Zagradje nesto oko 8 sati izjutra. Selo lezi na prostranom platou na visini oko 1200 mnv. i gotovo je napusteno sem familije Malagic koja jedino zimuje u njemu. Krecemo, snijeg zaledjen ima ga 30cm ali kako napredujemo navise biva veci i meksi. Koristimo precicu, prostranom jlugom, koju cemo posebno zapamtiti ja i Regan jer smo kao najtezi propadali do preko koljena dok su Skendo i Ramiz lagano prosli obzirom da su puno laksi. I nakon dva sata prcenja stizemo na kosu, naspram katuna Cardak 1800mnv, sa koje je vjetar opuhao snijeg i po kojo se lako hodilo. Odatle se pruza nezaboravan pogled na Gusinje i na vrhove koji se uzdizu u njegovoj pozadini, i s pravom ga planinari nazivaju Samoni ( grad u Francuskoj u podnozju Mon Blana, doskora najviseg vrha Evrope). Grandiozno djeluje planina Bjeljic sa Kolatama i Maja Rositom, Maja Jezerce, Karanfili, Trojan....a tek pogled na dolinu Grebaja sa vrhovima koji se uzdizu iznad Zastana, to je nesto sto kod posmatraca izaziva ushicenje i divljenje. Hakija i Zuvdo odustaju, mi nastavljamo pravo navise zaljedjenom padinom i izlazimo na vrsni greben, odatle pa sve do vrha nas prati jaka mecava. I nakon cetiri sata stizemo na Veliki ili Velji vrh 2196mnv.
Na vrhu nam jaki vjetar, koji je podizao sitan snijeg, nije dao da uzivamo u pogledu vec smo nakon desetak minuta morali da krenemo nazad.
Kliknite na sliku:Izvjestava Ahmet Rekovic
Vremenske prilike ove zime zaista nijesu bile naklonjene planinarima. Pocetak zime su obiljezile visoke temperature sa svakodnevnom jakom kisom, potom pocetkom februara velike snijezne padavine a zatim opet toplo vrijeme sa kisom koja je padala i preko granice od 2000m. Sve da se skupi nije bilo vise od 5-6 dana sa lijepim vremenom. I za taj dan prognoza nije bila najbolja, ali se prethodne noci malo razvedrilo i odmah smo odlucili da idemo.
Izbor je pao na Greben iz razloga sto je lako doci do podnozja a i jedan je od rijetkih vrhova na kojeg nijesmo bili zimi. Nas sestorica sa dva auta stizemo u selo Zagradje nesto oko 8 sati izjutra. Selo lezi na prostranom platou na visini oko 1200 mnv. i gotovo je napusteno sem familije Malagic koja jedino zimuje u njemu. Krecemo, snijeg zaledjen ima ga 30cm ali kako napredujemo navise biva veci i meksi. Koristimo precicu, prostranom jlugom, koju cemo posebno zapamtiti ja i Regan jer smo kao najtezi propadali do preko koljena dok su Skendo i Ramiz lagano prosli obzirom da su puno laksi. I nakon dva sata prcenja stizemo na kosu, naspram katuna Cardak 1800mnv, sa koje je vjetar opuhao snijeg i po kojo se lako hodilo. Odatle se pruza nezaboravan pogled na Gusinje i na vrhove koji se uzdizu u njegovoj pozadini, i s pravom ga planinari nazivaju Samoni ( grad u Francuskoj u podnozju Mon Blana, doskora najviseg vrha Evrope). Grandiozno djeluje planina Bjeljic sa Kolatama i Maja Rositom, Maja Jezerce, Karanfili, Trojan....a tek pogled na dolinu Grebaja sa vrhovima koji se uzdizu iznad Zastana, to je nesto sto kod posmatraca izaziva ushicenje i divljenje. Hakija i Zuvdo odustaju, mi nastavljamo pravo navise zaljedjenom padinom i izlazimo na vrsni greben, odatle pa sve do vrha nas prati jaka mecava. I nakon cetiri sata stizemo na Veliki ili Velji vrh 2196mnv.
Na vrhu nam jaki vjetar, koji je podizao sitan snijeg, nije dao da uzivamo u pogledu vec smo nakon desetak minuta morali da krenemo nazad.
