KANJON GRLJA - 27. Septembar 2009.god
Izvjestava Ahmet Rekovic
I ove godine smo bili u kanjonu Grlja. Kao i prosle godine vodja ekspedicije bio je Rasko Simovic, svestrani sportista i covjek za koga nema tajni kada su u pitanju kanjoni na teritoriji Srbije i Crne Gore. Iz Plava u pravcu vodopada krecemo: Ja, Rasko, dva momka iz Novog Pazara Sead i Metko, Pop iz Nisa i Milan iz Trstenika.
Samo par minuta prije nas kod vodopada je stigla troclana ekipa iz Podgorice Zoran, Darko i Slobo sa namjerom da se spuste niz kanjon, neznajuci da smo i mi isto naumili, tako da nas je bilo ukupno devet. Iako je vodopad presusio prvi bazen je pun vode koja dolazi podzemnim kanalima i otice iz njega prveci drugi vodopad visine oko 10m. Na liticama vodopada smo zatekli par prolaznika kao i mjestanina Rizu Ahmetaja kome je kuca udaljena samo par stotina metara. Zamolili smo ga da nam isprica nesto o kanjonu . Kako nam je kazao on pamti nekoliko slucajeva padanja ljudi i stoke u kanjon sa smrtnim ishodom , od kojih je najpotresnija prica o jednoj mladi koja je otisla da zahvati vode kako bi napojila zedne argate koji su prasili u obliznjoj njivi. Kako je u to vrijeme rijeka Skakavica , koja pravi kanjon, bila velika zbog otapanja snijega to je uslovilo da joj jaka vodena struja otrgne burilo iz ruke, a kada je pokusala da ga uhvati i nju je struja povukla i odvela preko vodopada u kanjon. Kako nam kaza Riza voda ju je tek izbacila na jesen iz kanjona. I dok smo mi pricali ostali clanovi su se vec spustili u prvo grotlo. Rasko i Milan su smogli snaga da skoce sa litice, visine blizu 15 m u prvi bazen cija je dubina oko 4m. Uz pomoc postavljenih spitova spustamo se niz drugi vodopad visine oko 10m koji direktno izlazi iz prvog bazena. Stavljam kameru i foto-aparat u nepromocivu torbu i krecemo. Nakon spustanja i prvim kontaktom sa vodom dolazi do jakog osvjezenja, izmjerili smo temperaturu vode koja je iznosila ispod 6 stepeni. Vodostaj je bio nesto veci nego lani. Plivamo a na pogodnim mjestima gdje teren dozvoljava izlazimo iz vode, slikamo I snimamo kamerom. Izbrojao sam tacno pet mjesta od ulaza do sredisnjeg – velikog vodopada na kojima je moguce izaci iz vode I odmoriti. Najkriticnija tacka kanjona je svakako ovaj sredisnji vodopad. Od silnog vadjenja iz torbe neminovno je bilo da se foto aparat okvasi, I to bas kad smo stigli do njega, tako da na njega nijesam mogao da racunam. Na kamenoj precagi preko koje se voda sunovracuje preko 20m I pravi zaglusujucu buku, ima mjesta za dvojicu, tako da idemo u paru do nje a zatim pojedinacno , lijevo od vodopada slijedi spustanje. Od vodopada pa sve do izlaza slijedi mirni I tihi dio kanjona, jedino “opasno” mjesto je prelazak preko jednog cepa, koji se formirao od granja I drva koja su zaglavljena , za kojim se nagomilalo smece tj razna plasticna ambalaza. A samo koji metar dalje nizvodno nestvaran prizor . Sa ovog cepa , iz mraka, posmatramo ribe koje plivaju u bazenu koji je osvijetljen spolja a dubine oko 15m. I nakon oko tri ipo sata provedenih u kanjonu izlazimo na svjetlost dana.
Svi zainteresovane koji bi da prodju kanjonom Grlja, neka se jave putem maila koji je na nasem sajtu, jer cemo naredne godine organizovati prolazak kanjonom, naravno uz vodjenje profesionalca Raska Simovica, koji ima svu potrebnu opremu za vise osoba. Godine nijesu problem od 7 do 70, kao ni posebno znanje. Dovoljna je samo dobra volja
Kliknite na sliku:Izvjestava Ahmet Rekovic
I ove godine smo bili u kanjonu Grlja. Kao i prosle godine vodja ekspedicije bio je Rasko Simovic, svestrani sportista i covjek za koga nema tajni kada su u pitanju kanjoni na teritoriji Srbije i Crne Gore. Iz Plava u pravcu vodopada krecemo: Ja, Rasko, dva momka iz Novog Pazara Sead i Metko, Pop iz Nisa i Milan iz Trstenika.
Samo par minuta prije nas kod vodopada je stigla troclana ekipa iz Podgorice Zoran, Darko i Slobo sa namjerom da se spuste niz kanjon, neznajuci da smo i mi isto naumili, tako da nas je bilo ukupno devet. Iako je vodopad presusio prvi bazen je pun vode koja dolazi podzemnim kanalima i otice iz njega prveci drugi vodopad visine oko 10m. Na liticama vodopada smo zatekli par prolaznika kao i mjestanina Rizu Ahmetaja kome je kuca udaljena samo par stotina metara. Zamolili smo ga da nam isprica nesto o kanjonu . Kako nam je kazao on pamti nekoliko slucajeva padanja ljudi i stoke u kanjon sa smrtnim ishodom , od kojih je najpotresnija prica o jednoj mladi koja je otisla da zahvati vode kako bi napojila zedne argate koji su prasili u obliznjoj njivi. Kako je u to vrijeme rijeka Skakavica , koja pravi kanjon, bila velika zbog otapanja snijega to je uslovilo da joj jaka vodena struja otrgne burilo iz ruke, a kada je pokusala da ga uhvati i nju je struja povukla i odvela preko vodopada u kanjon. Kako nam kaza Riza voda ju je tek izbacila na jesen iz kanjona. I dok smo mi pricali ostali clanovi su se vec spustili u prvo grotlo. Rasko i Milan su smogli snaga da skoce sa litice, visine blizu 15 m u prvi bazen cija je dubina oko 4m. Uz pomoc postavljenih spitova spustamo se niz drugi vodopad visine oko 10m koji direktno izlazi iz prvog bazena. Stavljam kameru i foto-aparat u nepromocivu torbu i krecemo. Nakon spustanja i prvim kontaktom sa vodom dolazi do jakog osvjezenja, izmjerili smo temperaturu vode koja je iznosila ispod 6 stepeni. Vodostaj je bio nesto veci nego lani. Plivamo a na pogodnim mjestima gdje teren dozvoljava izlazimo iz vode, slikamo I snimamo kamerom. Izbrojao sam tacno pet mjesta od ulaza do sredisnjeg – velikog vodopada na kojima je moguce izaci iz vode I odmoriti. Najkriticnija tacka kanjona je svakako ovaj sredisnji vodopad. Od silnog vadjenja iz torbe neminovno je bilo da se foto aparat okvasi, I to bas kad smo stigli do njega, tako da na njega nijesam mogao da racunam. Na kamenoj precagi preko koje se voda sunovracuje preko 20m I pravi zaglusujucu buku, ima mjesta za dvojicu, tako da idemo u paru do nje a zatim pojedinacno , lijevo od vodopada slijedi spustanje. Od vodopada pa sve do izlaza slijedi mirni I tihi dio kanjona, jedino “opasno” mjesto je prelazak preko jednog cepa, koji se formirao od granja I drva koja su zaglavljena , za kojim se nagomilalo smece tj razna plasticna ambalaza. A samo koji metar dalje nizvodno nestvaran prizor . Sa ovog cepa , iz mraka, posmatramo ribe koje plivaju u bazenu koji je osvijetljen spolja a dubine oko 15m. I nakon oko tri ipo sata provedenih u kanjonu izlazimo na svjetlost dana.
Svi zainteresovane koji bi da prodju kanjonom Grlja, neka se jave putem maila koji je na nasem sajtu, jer cemo naredne godine organizovati prolazak kanjonom, naravno uz vodjenje profesionalca Raska Simovica, koji ima svu potrebnu opremu za vise osoba. Godine nijesu problem od 7 do 70, kao ni posebno znanje. Dovoljna je samo dobra volja
