SHPINA E ROSIT 2456 mnv - 20.avgust 2009.god.
Izvjestava Ahmet Rekovic
Kao i prosle tako i ove godine, organizator uspona na neki od vrhova na planini Bjeljic bio je Dzema Djonbaljaj. Covjek koji je rodjen i mladost proveo na ovoj planini sada vecinu vremena provodi u Njujorku ali je nostalgija itekako prisutna kod njega. Naravno to je i prilika da se jos vise sazna o Bjeljicu, nazivima vrhova, ljuga - dolina, pecina, prevoja.
Prosle godine smo bili na najvisi vrh u sredisnjem dijelu Bjeljica Maja Shpina e Bukur 2464 mnv a ove godine smo bili na Shpina e Rosit 2456 mnv, to je prvi vrh do Maja e Rosit sa sjeverne strane. Put vodi od Vusanja preko zaseoka Zarunice iznad kojeg se skrece desno do Bjeljickog potoka a zatim staza vodi kroz bukovu sumu do katuna Bjeljic.
Nekada je tu bilo i do 40 stanova, dok sad na katun izdize familija Becira Djonbaljaja sa najvecim buljukom ovaca u Plavskoj opstini - 450 komada kao i desetak goveda. Jos po necemu je posebna ova familija, oni zive u zajednici koja broji 18 clanova. Tri brata najstariji Deljija, Zog i Meta su ozenjeni i tacno znaju svoja zaduzenja tako da nema problema u funkcionisanju zajednice. Cim smo stigli u katun domacini su zaklali jagnje u nasu cast i nijesu nam dali da idemo dalje sve dok se meso ne ispece. Za to vrijeme prisustvovali smo muzi ovaca kao i pripremi varenike za sirenje. Kazase nam da su prodali 75 kaca ovcjeg sira, koji je izuzetnog kvaliteta tako da nemaju problema sa plasmanom sira. Ova familija je dokaz kako itekako moze da se zivi od stocarstva. Kako je planina Bjeljic bezvodna to su morali dovesti vodu sa izvora iznad katuna Caf Bora u duzini 4 km, tako da nestvarno djeluje malo jezerce u katunu. Poslije obilnog jela krecemo dalje, Dzema nas vodi do pecina u kojima je stalni snijeg. Iz njih su ranije zene nosili snijeg na ledja do katuna i tako dobijali vodu za pice. Nastavljamo ljugom ispod Maja Botkuqes. Zbog izuzetne vrucine i umora Dzema, Sadrija i Zufko odlucuju da nas sacekaju dok ja i Ramiz nastavljamo dalje izuzetno nepristupacnim terenom, jarugama i vrtacama u kojima su brojni snijeznici, sve do samog vrha. Ramizu je to bila zadnja priprema pred odlazak u Tursku na Ararat. Sa vrha se pruza najljepsi pogled na Maja e Rosit i na cio Bjeljic.
Nakon odmora na vrhu vracamo se istim putem do mjesta dje nas je cekao Dzema a zatim se spustili u Ljugu i Bjeljicit gdje se sastajemo sa Deljijom koji je vodio svoje stado sve do Caf Furumit. Dzema nam pjeva uz tamburu u trenucima odmora. Nastavljamo dalje stazom i preko Bregu Maljsores u suton dana stizemo u katun. Domacini nas ostavljaju na konak i na prvi sufur, mi im se zahvaljujemo na svemu, i krecemo ka Vusanju. Da istaknem da nidje tako nijesmo primljeni, a nema katuna u koji nijesmo bili, da ih Allah dzs nagradi svakim dobrom.
Kliknite na sliku:Izvjestava Ahmet Rekovic
Kao i prosle tako i ove godine, organizator uspona na neki od vrhova na planini Bjeljic bio je Dzema Djonbaljaj. Covjek koji je rodjen i mladost proveo na ovoj planini sada vecinu vremena provodi u Njujorku ali je nostalgija itekako prisutna kod njega. Naravno to je i prilika da se jos vise sazna o Bjeljicu, nazivima vrhova, ljuga - dolina, pecina, prevoja.
Prosle godine smo bili na najvisi vrh u sredisnjem dijelu Bjeljica Maja Shpina e Bukur 2464 mnv a ove godine smo bili na Shpina e Rosit 2456 mnv, to je prvi vrh do Maja e Rosit sa sjeverne strane. Put vodi od Vusanja preko zaseoka Zarunice iznad kojeg se skrece desno do Bjeljickog potoka a zatim staza vodi kroz bukovu sumu do katuna Bjeljic.
Nekada je tu bilo i do 40 stanova, dok sad na katun izdize familija Becira Djonbaljaja sa najvecim buljukom ovaca u Plavskoj opstini - 450 komada kao i desetak goveda. Jos po necemu je posebna ova familija, oni zive u zajednici koja broji 18 clanova. Tri brata najstariji Deljija, Zog i Meta su ozenjeni i tacno znaju svoja zaduzenja tako da nema problema u funkcionisanju zajednice. Cim smo stigli u katun domacini su zaklali jagnje u nasu cast i nijesu nam dali da idemo dalje sve dok se meso ne ispece. Za to vrijeme prisustvovali smo muzi ovaca kao i pripremi varenike za sirenje. Kazase nam da su prodali 75 kaca ovcjeg sira, koji je izuzetnog kvaliteta tako da nemaju problema sa plasmanom sira. Ova familija je dokaz kako itekako moze da se zivi od stocarstva. Kako je planina Bjeljic bezvodna to su morali dovesti vodu sa izvora iznad katuna Caf Bora u duzini 4 km, tako da nestvarno djeluje malo jezerce u katunu. Poslije obilnog jela krecemo dalje, Dzema nas vodi do pecina u kojima je stalni snijeg. Iz njih su ranije zene nosili snijeg na ledja do katuna i tako dobijali vodu za pice. Nastavljamo ljugom ispod Maja Botkuqes. Zbog izuzetne vrucine i umora Dzema, Sadrija i Zufko odlucuju da nas sacekaju dok ja i Ramiz nastavljamo dalje izuzetno nepristupacnim terenom, jarugama i vrtacama u kojima su brojni snijeznici, sve do samog vrha. Ramizu je to bila zadnja priprema pred odlazak u Tursku na Ararat. Sa vrha se pruza najljepsi pogled na Maja e Rosit i na cio Bjeljic.
Nakon odmora na vrhu vracamo se istim putem do mjesta dje nas je cekao Dzema a zatim se spustili u Ljugu i Bjeljicit gdje se sastajemo sa Deljijom koji je vodio svoje stado sve do Caf Furumit. Dzema nam pjeva uz tamburu u trenucima odmora. Nastavljamo dalje stazom i preko Bregu Maljsores u suton dana stizemo u katun. Domacini nas ostavljaju na konak i na prvi sufur, mi im se zahvaljujemo na svemu, i krecemo ka Vusanju. Da istaknem da nidje tako nijesmo primljeni, a nema katuna u koji nijesmo bili, da ih Allah dzs nagradi svakim dobrom.
