Maja Jezerce (Valbona) 04,05.jul 2009. god.
Izvjestava Ahmet Rekovic
” VALJBONA 2009” 4 – 5 jul 2009. Na poziv planinarskog drustva “Pastrik” iz Djakovice clanovi naseg drustva ucestvovali su na planinarskom pohodu Valjbona 2009. Cilj ovog pohoda je bio propenjati najvisociji vrh Prokletija Maja Jezerce 2694 mnv sa juzne strane iz doline Valjbona, koja se nalazi u Albaniji. Zbog losih vremenskih uslova u posljednje dvije nedjelje, danonocno kisa sa grmljavinom, neki nasi clanovi odustaju tako da odlucujemo da idemo nas trojica : Ahmet, Sirhan I Hakija. 4. jul 2009.
Nas trojica krecemo sa autom iz Plava I preko Rozaja, Peci I Decana za oko 3 sata voznje stizemo u Djakovicu u 11 sati I 30 min. Zborno mjesto je bilo kod hotela Pastrik, I nakon par, rekao bih smijesnih situacija zbog nepoznavanja Albanskog jezika, pronalazimo domacine na celu sa potpresjednikom PD Pastrik Skenderom Sinom u basti hotela. Poslije upoznavanja sjeli smo I uz pice malo caskali naravno o planinarskim temama. Auto parkiramo kod kuce naseg domacina a opremu prebacujemo u kombi I krecemo. Saznajemo da smo mi zadnji I da su ostali vec krenuli ka Valjboni. Put nas vodi preko novoizgradjenog granicnog prelaza Caf Morina do grada Bajram Curi koji je udaljen 40 km . Opsti utisak je da cim se predje granica I udje u Albaniju da je velika razlika u odnosu na Kosovo. Sve je nekako zapusteno od puteva , gradjevina kao I lokali I zgrade u samom Bajram Curiju. Domacini nam kazu da se ulaze u jug Albanije a sjever je zapostavljen, sem naravno pred izbore koji su skoro bili, zahvaljujuci kojima su dobili nekoliko kilometara asfalta. Ova prica mi je odnekud poznata (kao preslikana iz Crne Gore). Nemamo vremena da izadjemo iz kombija I da prosetamo po gradu koji se nalazi na samo 360 mnv iznad kojeg se uzdizu brojni vrhovi, vec nastavljamo dalje putem koji ide uz rijeku Valjbonu .Polako ulazimo u njedra planinskog vijenca Prokletija. Put je prosiren skoro do sela Dragobije a dalje je u losem stanju tako da smo 25 km koliko ima od Bajram Curija do restorana Fusha e Gjes prosli za skoro 1 sat I 30 min. Od samog ulaska u dolinu Valjbona jasno nam je da se radi o necemu posebnom. Sa svih strana gorostasni vrhovi sa obiljem snijega I ako se ista moze uporediti sa Alpima u Evropi onda je to ova dolina. I zaista, necu pretjerati ako kazem, ko nije obisao ovu dolinu taj nije spoznao I osjetio pravu dimenziju i divljinu Prokletija. Odmah po stizanju u kamp kod restorana Fusha e Gjes postavljamo sator I srecemo satare prijatelje iz Peci I Prizrena.Saznajemo da ima oko 120 ucesnika od kojih se vecina smjestila u satore. Inace restoran je jedan moderan objekat I time odudara od citave okoline, lezi na 995 mnv tacno naspram vrha Maja Gruike Hapt 2625 mnv, treceg po visini u citavim Prokletijama poslije Jezerceta 2694mnv I Djeravice 2656 mnv. Inace rijeka Valjbona tece sredisnjim dijelom doline ali je ponornica u duzini od oko 4,5 km , tece nekih 3 m ispod sljunkovite povrsine da bi tek na dnu doline izasla na povrsinu. Dakle cekao nas je jedan izuzetno tezak uspon sa visinskom razlikom od 1700 m. Uvece nakon ceremonijala tj pozdravnog govora domacina I vecere, bilo je veselo. Igralo se I pjevalo I pored velike logorske vatre, mi smo se povukli u sator ranije ali bukvalno oka nijesmo sklopili, sto zbog tvrdog terena , bez podmetaca, ispod Hakije su bile zile od obliznje smrce, sto zbog sala koje smo zbijali na Reganov racun. 5. jul 2009. god. Ustajanje u 5 sati, umivanje I vec polazak u 5 sati I 30 min. Jutro je nagovjestavalo lijepo vrijeme. Domaci vodici su od starta forsirali tako da se kolona odmah razvukla. Prolazimo kroz selo Rogam, koje zaista jezivo izgleda I kao da je vrijeme stalo jos prije pola vijeka. Kuce su od kamena , krov od sindre, u prizemlju se stoka zatvara a na spratu zive ljudi. Iznad sela staza vodi kroz sumu do izvora rijeke Valjbone 1445 mnv, dalje do ispod Caf Valjbone gdje skrecemo desno uz jedan strumu dolinu u kojoj se nalazi kilometarski dug snijeznik koji pocinje od podnozja Maja Alis 2471mnv, a lijevo je Maja Papluk 2569 mnv koga zaobilazimo sa desne strane I stizemo do Caf Popluk 2415 mnv. Sirhan I Hakija su vec zaostali sa jednom grupom pa sam dao gas I stigao cetvoricu koji su bili na celu.Cio predio je jako razudjen sa ogromnim klancima, kamenim blokovima I snijeznicima. Sa Caf Papluk se vidi Maja Jezerce a obzirom da domacini nijesu dalje poznavali teren ja sam preuzeo vodjenje I odlucio sam da se uspon izvede sredisnjim dijelom, najkracim a najtezim. Taj dio je bio jako tezak, gola stijena takoreci cupanje zubima, I prosli smo ga samo nas pet dok su ostali zaobisli I uspon izveli desno a zatim grebenom do vrha. Na vrhu stizemo u 11 sati , dakle za 5 sati I 30 min smo savladali visinsku razliku od 1700 m . Bio je to prvi uspon na Maja Jezerce sa juzne strane. Sa ovim usponom Ahmet I Sirhan su prvi ljudi kojima je poslo za rukom da Jezerce propenju sa tri strane SJEVERNA – iz pravca Vusanja I Zastana, ZAPADNA – iz pravca Caf Pejs i JUZNA – iz pravca Valjbone. Zadnji planinari su stigli tek nakon sat ipo I Hakija je uspio da izadje, on je inace samo nakon dva- tri dana nakon povratka iz Amerike uzeo ucesce u ovom pohodu, tako da je imao malih problema sa kondicijom. Gusti oblaci su se brzo spustali na okolne vrhove Maja Papluk I Maja Rogamit. Povratak nije bio istim putem, vec smo zbog straha od nevremena, odlucili da bude kracim putem koji vodi od vrha vrsnim grebenom u pravcu jugo-istok a zatim pravo nanize ogromnom dolinom ispod vrha Maja Valjit 2337mnv koja se zavrsava iznad sela Rogam. U povratku se desilo I par incidenata , naime kako je ova dolina ispunjena zaljedjenim snijegom to je po njemu jako opasno kretanje. To je najbolje osjetio sekretar PD Pastrik – Nedzad Dula koji je dozivio klizanje I kotrljanje nekih stotinjak metara, I kako sam cuo povike ostalih potrcao sam ka sredini snijeznika kuda je trebao da proleti I cekao ga. Taman kad je bio pored mene jako sam ga zgrabio I zaustavio. Zahvaljivao mi se a ja sam mu rekao da se zahvali Bogu , jer sve sto biva biva Bozjom voljom I odredjenjem. Od drustva Pastrik smo dobili I posebnu zahvalnicu. I Hakija je imao jedno klizanje koje se zavrsilo u kamenju tako da je prosao sa oguljotinama na podlaktici.
Po povratku u kamp pakujemo se , domacini nas ispracaju, I krecemo put Djakovice. Bas tada pocinje kisa koja nas je pratila sve do Plava.
Kliknite na sliku:Izvjestava Ahmet Rekovic
” VALJBONA 2009” 4 – 5 jul 2009. Na poziv planinarskog drustva “Pastrik” iz Djakovice clanovi naseg drustva ucestvovali su na planinarskom pohodu Valjbona 2009. Cilj ovog pohoda je bio propenjati najvisociji vrh Prokletija Maja Jezerce 2694 mnv sa juzne strane iz doline Valjbona, koja se nalazi u Albaniji. Zbog losih vremenskih uslova u posljednje dvije nedjelje, danonocno kisa sa grmljavinom, neki nasi clanovi odustaju tako da odlucujemo da idemo nas trojica : Ahmet, Sirhan I Hakija. 4. jul 2009.
Nas trojica krecemo sa autom iz Plava I preko Rozaja, Peci I Decana za oko 3 sata voznje stizemo u Djakovicu u 11 sati I 30 min. Zborno mjesto je bilo kod hotela Pastrik, I nakon par, rekao bih smijesnih situacija zbog nepoznavanja Albanskog jezika, pronalazimo domacine na celu sa potpresjednikom PD Pastrik Skenderom Sinom u basti hotela. Poslije upoznavanja sjeli smo I uz pice malo caskali naravno o planinarskim temama. Auto parkiramo kod kuce naseg domacina a opremu prebacujemo u kombi I krecemo. Saznajemo da smo mi zadnji I da su ostali vec krenuli ka Valjboni. Put nas vodi preko novoizgradjenog granicnog prelaza Caf Morina do grada Bajram Curi koji je udaljen 40 km . Opsti utisak je da cim se predje granica I udje u Albaniju da je velika razlika u odnosu na Kosovo. Sve je nekako zapusteno od puteva , gradjevina kao I lokali I zgrade u samom Bajram Curiju. Domacini nam kazu da se ulaze u jug Albanije a sjever je zapostavljen, sem naravno pred izbore koji su skoro bili, zahvaljujuci kojima su dobili nekoliko kilometara asfalta. Ova prica mi je odnekud poznata (kao preslikana iz Crne Gore). Nemamo vremena da izadjemo iz kombija I da prosetamo po gradu koji se nalazi na samo 360 mnv iznad kojeg se uzdizu brojni vrhovi, vec nastavljamo dalje putem koji ide uz rijeku Valjbonu .Polako ulazimo u njedra planinskog vijenca Prokletija. Put je prosiren skoro do sela Dragobije a dalje je u losem stanju tako da smo 25 km koliko ima od Bajram Curija do restorana Fusha e Gjes prosli za skoro 1 sat I 30 min. Od samog ulaska u dolinu Valjbona jasno nam je da se radi o necemu posebnom. Sa svih strana gorostasni vrhovi sa obiljem snijega I ako se ista moze uporediti sa Alpima u Evropi onda je to ova dolina. I zaista, necu pretjerati ako kazem, ko nije obisao ovu dolinu taj nije spoznao I osjetio pravu dimenziju i divljinu Prokletija. Odmah po stizanju u kamp kod restorana Fusha e Gjes postavljamo sator I srecemo satare prijatelje iz Peci I Prizrena.Saznajemo da ima oko 120 ucesnika od kojih se vecina smjestila u satore. Inace restoran je jedan moderan objekat I time odudara od citave okoline, lezi na 995 mnv tacno naspram vrha Maja Gruike Hapt 2625 mnv, treceg po visini u citavim Prokletijama poslije Jezerceta 2694mnv I Djeravice 2656 mnv. Inace rijeka Valjbona tece sredisnjim dijelom doline ali je ponornica u duzini od oko 4,5 km , tece nekih 3 m ispod sljunkovite povrsine da bi tek na dnu doline izasla na povrsinu. Dakle cekao nas je jedan izuzetno tezak uspon sa visinskom razlikom od 1700 m. Uvece nakon ceremonijala tj pozdravnog govora domacina I vecere, bilo je veselo. Igralo se I pjevalo I pored velike logorske vatre, mi smo se povukli u sator ranije ali bukvalno oka nijesmo sklopili, sto zbog tvrdog terena , bez podmetaca, ispod Hakije su bile zile od obliznje smrce, sto zbog sala koje smo zbijali na Reganov racun. 5. jul 2009. god. Ustajanje u 5 sati, umivanje I vec polazak u 5 sati I 30 min. Jutro je nagovjestavalo lijepo vrijeme. Domaci vodici su od starta forsirali tako da se kolona odmah razvukla. Prolazimo kroz selo Rogam, koje zaista jezivo izgleda I kao da je vrijeme stalo jos prije pola vijeka. Kuce su od kamena , krov od sindre, u prizemlju se stoka zatvara a na spratu zive ljudi. Iznad sela staza vodi kroz sumu do izvora rijeke Valjbone 1445 mnv, dalje do ispod Caf Valjbone gdje skrecemo desno uz jedan strumu dolinu u kojoj se nalazi kilometarski dug snijeznik koji pocinje od podnozja Maja Alis 2471mnv, a lijevo je Maja Papluk 2569 mnv koga zaobilazimo sa desne strane I stizemo do Caf Popluk 2415 mnv. Sirhan I Hakija su vec zaostali sa jednom grupom pa sam dao gas I stigao cetvoricu koji su bili na celu.Cio predio je jako razudjen sa ogromnim klancima, kamenim blokovima I snijeznicima. Sa Caf Papluk se vidi Maja Jezerce a obzirom da domacini nijesu dalje poznavali teren ja sam preuzeo vodjenje I odlucio sam da se uspon izvede sredisnjim dijelom, najkracim a najtezim. Taj dio je bio jako tezak, gola stijena takoreci cupanje zubima, I prosli smo ga samo nas pet dok su ostali zaobisli I uspon izveli desno a zatim grebenom do vrha. Na vrhu stizemo u 11 sati , dakle za 5 sati I 30 min smo savladali visinsku razliku od 1700 m . Bio je to prvi uspon na Maja Jezerce sa juzne strane. Sa ovim usponom Ahmet I Sirhan su prvi ljudi kojima je poslo za rukom da Jezerce propenju sa tri strane SJEVERNA – iz pravca Vusanja I Zastana, ZAPADNA – iz pravca Caf Pejs i JUZNA – iz pravca Valjbone. Zadnji planinari su stigli tek nakon sat ipo I Hakija je uspio da izadje, on je inace samo nakon dva- tri dana nakon povratka iz Amerike uzeo ucesce u ovom pohodu, tako da je imao malih problema sa kondicijom. Gusti oblaci su se brzo spustali na okolne vrhove Maja Papluk I Maja Rogamit. Povratak nije bio istim putem, vec smo zbog straha od nevremena, odlucili da bude kracim putem koji vodi od vrha vrsnim grebenom u pravcu jugo-istok a zatim pravo nanize ogromnom dolinom ispod vrha Maja Valjit 2337mnv koja se zavrsava iznad sela Rogam. U povratku se desilo I par incidenata , naime kako je ova dolina ispunjena zaljedjenim snijegom to je po njemu jako opasno kretanje. To je najbolje osjetio sekretar PD Pastrik – Nedzad Dula koji je dozivio klizanje I kotrljanje nekih stotinjak metara, I kako sam cuo povike ostalih potrcao sam ka sredini snijeznika kuda je trebao da proleti I cekao ga. Taman kad je bio pored mene jako sam ga zgrabio I zaustavio. Zahvaljivao mi se a ja sam mu rekao da se zahvali Bogu , jer sve sto biva biva Bozjom voljom I odredjenjem. Od drustva Pastrik smo dobili I posebnu zahvalnicu. I Hakija je imao jedno klizanje koje se zavrsilo u kamenju tako da je prosao sa oguljotinama na podlaktici.
Po povratku u kamp pakujemo se , domacini nas ispracaju, I krecemo put Djakovice. Bas tada pocinje kisa koja nas je pratila sve do Plava.
