Na poziv Hasima Koljenovica, uglednog domacina iz Koljenovica kraj Gusinja, boravio sam 20. jula na planini Bor Koljenovica – Koljendarski Bor. Razlog je taj što je  toga dana bila planirana strižba Hasimovog buljuka ovaca, koji broji oko 150 bravi, i koji je jedan od vecih u Plavskoj opštini po brojnosti. Ja sam išao u svojstvu snimatelja. Rano ujutru tog dana skupili su se svi pozvani ispred Hasimove kuce i krecemo put katuna do kojeg stižemo za oko 2 sata i 30 min. Inače domacin je pozvao a koga drugo do one najbliže – prijatelje, nipaše, daidže, zeta ... Odmah po dolasku u katun Hasim je zaklao dvoje jagnjadi za strižioce, koji su se odmah latili posla. Neki su tzv „golaćili“ ovce dok su drugi pokazivali svoje majstorstvo i „pahali“ ovce. Zanimljivo je i to da Hasim nije mogao da nadje čobanina za svoje stado u Plavu i Gusinju vec ga je našao u Albaniji. Ljeka, kako se on zove, je iz sela Nikči a koje je udaljeno 6 sati hoda od graničnog prelaza na Grnčaru. Inače Hasim mu daje mjesečnu platu od 450 eura. Katun se nalazi na visini od 1834 mnv i sa njega se pruža prelijep pogled na Bjeljič i na Kolate, a pravo iznad katuna se nalazi Koljendarsko jezero na 1985 mnv. I dok su muškarci strigli dotle su žene spremale doručak a kasnije popodne i ručak. Na sofri su se našli jagnjetina, skorup, kačamak, gotovec ... Za pjesmu je bio zadužen  DžemSeljim Djonbaljaj , majstor sviranja na ćuteljiju – tamburu, koji je svojom pjesmom razgalio sve prisutne. I tako sve do pred akšam kada je ostrižena i zadnja ovca. Hasim se zahvaljuje svima , u nadi da cemo se i iduce godine skupit. Mi polako krecemo put Gusinja. Domaćine da ti Allah džš podari bereket.