Tako blizu a tako daleko. Za Grebajski Zastan i vrhove iznad njega može se slobodno reci tako. Grebaje sa Karanfilima je najposjecenija a istovremeno i najslikanija oblast naših Prokletija. No i pored toga predio iznad Zastana je potpuna nepoznanica planinarima. Upravo zbog toga smo se i odlučili za uspon na jedan od ovih vrhova - na Maja Fortit 2445 mnv. Na ovaj vrh su se prvi - zvanično, popeli slovenački alpinisti prošle godine a nedugo zatim i tročlana ekipa našeg društva.Ono što je važno i što daje još vecu dozu tajanstvenosti ovom kraju je to što se nezna tacan naziv ovim vrhovima - tako na našim vojnim topografskim kartama možemo naci netačne , često i kontradiktorne podatke o ovim vrhovima i o njihovim visinama. Sa trce livade iz Grebaja krecemo stazom koja vodi kroz šumu u pravcu Točila - Donjeg Kotla, a zatim nakon pet minuta pješačenja skrenuti desno. Staza vodi kroz šumu i nakon sat ipo pješačenja stižemo do graničnog kamena na Zastanu (1840 mnv).  Magla je ali je jako prijatno zbog jutarnje svježine. Od graničnog kamena nastavljamo naviše, desno, u pravcu šiljatog vrha (2250 mnv), koga smo sa divljenjem dugo posmatrali kad smo stigli u njegovom podnožju. Od njega nastavljamo lijevo i nako nešto više od 4 sata pješaćenja stižemo na vrh. Nekih 70- tak metara ispod vrha nailazimo na klinove koje su postavili Slovenci. S obzirom da nijesmo ponijeli konopac , klinove nijesmo koristili, vec uz pomoc ruku stizemo na vrh. Ovaj dio je jako opasan i treba biti oprezan. Na vrhu GPS pokazuje 2445 mnv +- 2m, tu pronalazimo plastičnu bocu u kojoj se nalazio papair, koji je izblijedio od sunca, sa potpisima Slovenaca. I mi se potpisujemo i ostavljamo bocu.